micice

'POMOZITE STUDENTIMA- Prinose prima jugoslavensko akademsko potporno društvo, Zagreb' ;plakat muzeja suvremene umjetnosti...

Čudnog li početka prvog bloga dviju studentica koje svojom voljom žive skupa, u malom, trošnom, generacijama korištenom stanu. Naime, već navedeni naslov je svojevremeno 'za ozbiljno'(ne za igru) postao poziv u pomoć. Kako bi vam pojasnile čemu sva ova zapomaganja morate znati sastav našeg frižidera koji tu titulu više ni ne zaslužuje jer je samo jedna olupina željeza koja zauzima prostor... Dakle krasi ga : poluprazna 'lagana majoneza sa senfom pikantnog okusa'(naše finacijske prilike nam ne dopuštaju da kupimo majonezu i senf posebno), tri mrkve(koje je kupila nasa treća cimerica jer to je prema njenim shvaćanjima nužno da bi prehrana bila cjelovita, upotpunjena povrćem), poluprazno mlijeko s isteklim rokom trajanja i čvarci koje nam je poslala teta još prije Božića jer je tada kolinje najaktualnije. Nikako nebi smjele zaboraviti naglasiti da sudoper zjapi od tereta pljesnivog suđa koje smo uspajele unakaziti još u vrijeme kad je frižider bio u upotrebi... dakle davno pošto su crvene mrlje od hrane već pozelenile,a zatim posivile... Sada vas vodimo na uvid prostorije u kojoj se odvija veći dio našeg života. Kreveti su se pretvorili u riznicu trenutaka, pa ponekad strahujemo da svojevremeno ne progovore, jer ako od 'pregršta' namještaja nešto trpi, trpe kreveti. Jadni madraci savjesno upijaju tekućine od kave, sokova, alkohola do kojekakvih tjelesnih izlučevina...ali zato daske ne prihvačaju teror i popuštaju bez imalo milosti ostavljajući nas na –cjedilu-?!..neeeee...na podu, ovaj put...Jedan krevet nije podnio količinu sexa, dok se drugi donekle suzdržavao ali je čašu prelila subotnja fešta i pretjeran broj ljudi navaljen na njega. To nas nikako nije pokolebalo već smo stvar s radošću okrenule u svoju korist te uredile stan u retro stilu s primjesama istoka i pop-arta. Zašto retro?!! Pa retro je u modi, na tom nam podvigu ni stilisti interijera nebi zamjerili..recimo...A istok..Pa ništa nam drugo nije preostajalo nego madrace ostaviti na podu i sve prilagoditi toj razini...najnižoj razini...Kad smo se ponadale da više nema što poći po zlu plafonjera se pobunila protiv našeg načina življenja koji se sveo na život noću i spavanje danju. Trenutno nas podržava jedna mala noćna lampica i mi joj ovom prilikom zahvaljujemo na odanosti.

Maa neebrinite za nas, to što nam prostorija nije dobro osvjetljena je dobar izgovor za neučenje,( kao...stradat će nam oči...), ali svojevremeno se prisjetite našeg plakata iz bivše Juge i pomozite ako ničim drugim onda s par ohrabrujućih komentara J